Druga gimnazija Varaždin

U moru briga uzrokovanih testovima ispitivanjima i ocjenama iskače i pitanje: „što ja želim biti u životu?“ Čest problem gimnazijalaca u trećem ili četvrtom razredu na kojeg nije teško odgovoriti ako odgovor znaš. No što je s onima koji i nakon onog „ma odlučit ću ja do četvrtog razreda, na kraju krajeva zato sam i upisao gimnaziju“ budu pometeni hrpom smjerova koji se nude, očekivanjima drugih i vlastitim očekivanjima koja često padnu u drugi plan samo zato što se nisu imali prilike izraziti. Srednja škola bi nam trebala pružiti priliku da se pronađemo, da smo zadovolji onime što radimo  i da istražimo sve mogućnosti ma koliko ih bilo. Nema veze ako primjerice u 3. razredu otkriješ da neko područje više nije za tebe.  Nije li to misao škole? Da nas pripremi za život? Da od nas napravi ljude koji mogu samostalno razmišljati i donositi odluke? Ljude koji su spremni odvažiti se na put? Zašto čekati fakultet ako barem dio svoje vizije možeš oblikovati u srednjoj školi?  To možeš i sad kroz volontiranje.

Kad je riječ o volontiranju, postoje uglavnom dva oprečna mišljenja. Jedno zastupaju oni koji misle kako je posve ludo u ovim teškim vremenima trošiti svoje vrijeme na posve besplatno obavljanje nekog posla. No dobro, nije to neki romantičan i samopožrtvovan stav, ali i s takvim „lukavim trgovcima“ može se razgovarati. Jer volontiranje nije samo davanje. Vrlo brzo dobiješ povratnu informaciju koja ti govori mnogo toga: od saznanja leži li ti takav posao pa do barem djelomičnog odgovora na ono početno pitanje, na pitanje tko si ti zapravo. Ono drugo mišljenje o volontiranju već je od prvog časa afirmativno, to je ono kad volonter prvenstveno nastoji pomoći, a onda i nešto naučiti. Osim što možeš volontirati u svojoj mjesnoj zajednici, malo ljudi je upoznato sa mogućnosti međunarodnog volontiranja. Gdje ćeš bolje od jeftinog putovanja, upoznavanja novih kultura u kombinaciji otkrivanja onih zanimanja s kojima se želiš baviti u budućnosti. Samo  što trebaš je hrabrost.

Postoje dva načina koja te mogu odvesti na takvu avanturu. Jedan od njih je EVS ili European Voluntary Service koji daje  mogućnosti dugoročnog volontiranja u svakoj zemlji Europske Unije. Pod „dugoročno“ se podrazumijeva volontiranje u nekoj zemlji od 2 mjeseca do 2 godine. Na EVSu, prema pravilima možeš volontirati samo jednom u životu, što i nije neka prednost kad počinješ ostvarivati želju da proputuješ svijet. No, kad se odlučiš na EVS tada su ti svi troškovi puta, hrane, stanovanja i džeparca pokriveni.

Ako ti se jednom čini premalo, tada možeš volontirati na jednom od međunarodnih kampova diljem svijeta što ti omogućuje SCI ili Service Civil International. Ovdje možeš odabrati bilo koju zemlju svijeta koliko god puta želiš. Možeš volontirati na glazbenim festivalima, ekološkim akcijama, u radu s djecom ili životinjama. Kod SCI troškove puta i džeparca snosiš sam. Trajanje kampova je od tjedan do mjesec dana.

Kako kod odbrali, prvi korak je informirati se u Volonterskom Centu u Zagrebu koji će ti pomoći u tvojem procesu prijave. Ako se odlučiš za SCI i nakon što odabereš kamp na koji želiš, savjetujemo ti da izračunaš cijenu puta zajedno sa novcem kojeg ondje namjeravaš potrošiti. Kampovi su često smješteni u nekim manjim gradovima stoga se često moga uključiti nekoliko prijevoznih sredstava.  Napravi plan štednje kako ne bi opteretio roditelje troškovima.

U prilogu se nalaze n+neki korisni linkovi koji ti mogu biti izvor dodatnih  informacija:

http://www.sciint.org/

http://europa.eu/youth/eu/article/46/19795_en

http://www.vcz.hr/

Eto, sada više nemaš razloga ne biti hrabar!

Napisala: Ivana Osredek